|
|
| svibanj, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
.. skribarije trubalice_zujalice..
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
.. mašta mi je ukrala stvarnost.. otela ju je bez mojeg pitanja i otišla.. ne znam gdje, ne znam zašto, ali mislim da se neće vratiti.. sad spokojno ležim na mucastim oblacima brojeći vrckaste anđele koji lete oko mene i žele mi biti prijatelji.. vile mi raspliću kosu, stavljaju mi na oči sunčane naočale, s ružičastim staklima.. nedostaješ mi.. tvoja mašta nije se prepustila otimanju, ostao si u stvarnosti.. zarobljen u kavezu.. sama sam.. u svojoj mašti.. igram se.. u tvojoj stvarnosti..
Nikako ne volem neodlučnost.. nikako.. a i sama sam takva.. ne volem ni masline (osim onih punjenih), ni kivi, ni banane, ni kruške.. i artičoke.. fuj.. ne volem ni ''Matrix'' ni ''Vrtlog života'', a od liftova me boli trbuh i javlja se fobijica.. brrrr.. volem leptiriće u svim mogućim oblicima:), anđele čuvare, stih ''na durske akorde se paučina hvata'', jednog plavookog dječačića i nescaffe od čokolade.. ne volem što malo pijem, a puno cugam.. volem svježe pokošenu travu i japankice.. volem duuuuuuuge postove, duge razgovore, svoje ''riječke pič**'' i slike.. ne volem kad me ne shvaćaju, kad su dosadni, sentenciju ''što se mora, nije teško'' (jer je teško!!) i što me nekad, jednostavno, ne puste na miru.. ne volem ni mjesta bez mora, bez ''duše'', ni zatucane ljudove i što nisam hrabrija.. volem još puno toga, i mamu, i tatu, i seke, i tete.. i puno njih.. i ne volem još puno toga.. ali mnogo volem.. :)
.. zahvaljujem ti.. na ovom lutanju koje si mi nesebično pružio.. u magli, u očaju, u hladnoći.. samoći.. baš prikladan poklon za godišnjicu.. i nekoliko mjeseci.. srljam iz greške u grešku, gubim se iz tvojeg naručja.. u onoj kapi vode, u kojoj si me brižno čuvao, došlo je proljeće.. ljeto.. isparavanje.. bježiš mi u nekom suludom labirintu.. u neku sporednu ulicu bez kraja.. kao u postrevolucionarnoj situaciji, pitamo se : ''jesmo li za to borili?''.. odmahuješ mi rukom, srce mi bacaš kroz prozor.. tresem se.. nije me briga.. a ni tebe.. ionako te više.. ne.. volim.. takvog.. okrutnog.. i kad si u pravu!
.. otrovao si mi srce.. povraćam šarene perle tvojih riječi, govorim nerazumljivim jezikom svojih snova, u glavi vidim bijele miševe i turobne slonove.. otrovao si moj svijet.. unio u njega zabranjeno voće mojih prehrambenih navika, unio neke nepovratne misli.. i želju za lutanjem.. otrovao si mene.. zaštićenu od svih poroka, loših utjecaja i sumnjivog društva.. otrovao si nas.. nekim čudnim otrovom koji, umjesto krvi, teče našim venama.. i zbog kojeg se osjećamo tako.. mmm.. dobro.. zajedno..
.. noćas.. a možda i tek pred jutro.. doći ću.. u tvoje snove, u tvoje naručje, u tvoje misli.. obojat ću ti snove tirkiznim valovima svjetlucavih poljubaca, utisnut ću ti svoje misli, sve svoje želje.. sve ono što šutim, a osjećam.. noćas.. vodit ću te bespućima svoje duše, darovat ću ti njezin najmanji, ali najdragocjeniji dio.. razdragano ćemo pružati osmijehe.. jedan drugome.. noćas.. a možda i tek pred jutro.. milovat ću te zrakama sunca osvjetljavajući ti zamračne puteve kojima, ipak, hrabro koračaš.. pričat ću ti sve one vrckavo/luckaste pričice koje su samo meni zanimljive, a ti ćeš ih pozorno slušati.. mada me nećeš osjećati.. mada nećeš znati da sam tu.. mada me nećeš vidjeti.. no, bit ću kraj tebe.. čuvat ću te od svih zlih stvari koje će ti donijeti jutro.. koje će donijeti još jedno novo svitanje.. u kojem mene više neće biti..
